ZATVARAĆE SE SKLADIŠTA GASA
Evropska skladišta gasa moraju se pripremati za masovna zatvaranja u narednih pet godina jer su perspektive sumorne, čulo se 25. januara u Beču na Evropskoj konferenciji o gasu.
U toku je veoma povoljna zima sa stanovišta povlačenja gasa iz rezervi, zahvaljujući dugom hladnom vremenu ali to ipak neće doneti prihod, dovoljan da se mirno čekaju naredne godine. Nemačko postrojenje
Inogi već je zatvorilo jedno svoje skladište jer cenu renoviranja nije pokrio odgovarajući prihod.
Sadašnja potrošnja gasa u Evropi generalno pokrivena potpunim iskorišćenjem kapaciteta gasovoda tako da je mala bojazan da će raspoloživi kapaciteti zadovoljiti dnevne špiceve potrošnje. To pak vodi do veoma male razlike između letnjih i zimskih cena gasa, što presudno utiče na to koliko su isporučioci gasa spremni da plate za gas iz skladišta. U mnogim slučajevima prihod ne može da pokrije njihove operativne troškove.
Mada su skladišta bila veoma dobro napunjena pred ovu zimu – do sada uopšte, sem možda u jugoistočnoj Francuskoj, nije bilo nagoveštaja nekih teškoća u zadovoljavanju potreba u potrošnji gasa – to je ipak ostvareno po veoma niskim cenama.
Međutim, narednu sezonu punjenja skladišta, koja počinje u aprilu 2017, čeka najmanja razlika između letnje i zimske cene i to bi moglo da dovede do početka zatvaranja ovih postrojenja.
Naravno, pored skladišta gasa, postoje i drugi vidovi fleksibilnosti na tržištu, kao što je tečni prirodni gas (LNG) ali i kapaciteti proizvođača gasa, od kojih je svakako najveći Gasprom, koji je 2016. isporučio za 12,5% gasa više nego u prethodnoj godini.
Skladišta gasa su izgrađena da bi se iskoristile prednosti male potrošnje leti i ubrzigavanja potrebnih količina zimi – najskuplje rešenje je graditi gasovode velike propusne moći da bi se zadovoljili zimski špicevi u potrošnji, koji onda zvrje neiskorišćeni najveći deo godine.
TAP, GASPROM I MASLINE
Gasprom bi mogao biti zainteresovan da koristi gasovod TAP (Trans Adriatic Pipeline) za isporuke ruskog gasa Italiji, izjavio je u Beču prvi čovek ruskog izvoznika gasa krajem januara na Konferenciji o gasu. TAP je namenjen transportu gasa sa polja Šah Deniz 2 u Azerbejdžanu do Grčke, Albanije i Italije. Projekat je zasnovan na potrebi diversifikacije isporučilaca gasa zemljama u Evropi. Početni kapacitet je 10 milijardi m3 gasa godišnje uz mogućnost udvostručavanja kapaciteta izgradnjom dodatnih kompresorskih stanica duž trase gasovoda, s tim što bi se uvećani kapacitet odnosio na korišćenje gasovoda tokom “mrtve” sezone.
Gasprom je zainteresovan za ceo uvećani kapacitet ovog projekta!
Investitori gasovoda nemaju ništa protiv takvog rešenja – ko god hoće da koristi naš cevovod za dopremanje gasa do sekundarnih tržišta samo će doprineti njegovoj ekonomičnosti, kaže predstavnik
Enagasa. Uslov je da plati odgovarajuću cenu i da poštuje propise.

Kako će gas sa polja Šah Deniz 2 stići do Grčke tek 2020. godine,
Gasprom bi mogao u međuvremenu da koristi izgrađene evropske deonice ovog gasovoda, ukoliko se ostvare tehničke mogućnosti. Ako ne bude nikog drugog da ranije ponudi gas na ulazu u TAP a
Gaspromova ponuda bude takva da opravda ulaganja u proširenje kapaciteta, investitori će prihvatiti ruski gas bez dvoumljenja.
Ali, izgradnja gasovoda kroz Italiju naišla je na neočekivane teškoće, zbog kojih je azerbejdžanski ministar za energetiku stigao do svog italijanskog kolege. Problem je šumarak maslina, koji se nalazi na trasi gasovoda. Lokalne vlasti u Pulji, gde gasovod iz mora izlazi na italijansko kopno, zabrinute su za sudbinu jednog takvog šumarka (gore maslinske!) od 231 stabla, koje žele da sačuvaju. Konzorcijumu za izgradnju TAP-a potrebna je dozvola da uklone to rastinje a od te dozvole zavise i druge dozvole za izgradnju gasovoda. Italijanske vlasti obećavaju brzo rešavanje problema na celoj trasi do Brindizija, gde se TAP povezuje sa italijanskim gasnim sistemom.
NOVI KVARTET ZA ISPORUKE GASA

Predstavnici vlada Grčke, Izraela, Italije i Kipra sastaće se u februaru da razmotre izgradnju gasovoda od istočnog Mediterana do Grčke i Italije, piše poslovni dnevnik
Globes. U pripremi, izraelski ministar energetike Ival Štajnic već se sastao sa prvim čovekom kompanije
ENEL da bi prodiskutovao mogućnosti za novi gasni dil sa italijanskim kompanijom jer proizvodnja gasa u severnoj Evropi se smanjuje.
ENEL inače gas već kupuje u Alžiru.
Gasovod, o kome je reč, bio bi dužine oko 2000 km i koštao bi oko 5,7 milijardi dolara a spajao bi izraelsko polje gasa
Levijatan, kiparsko podmorsko nalazište
Afrodita i možda neka druga gasna polja sa kupcima u južnoj Evropi. Zacrtana trasa kreće se od istoka Kipra do Krita a zatim na zapad do kopnenog dela Grčke i potom do Italije. Kapacitet se računa na oko 12 milijardi m3 gasa godišnje, ideja je da projekat finansiraju privatne kompanije ali uz moralnu podršku javnog sektora, odnosno vlada četiri države.
Straučnjaci, međutim, nisu ubeđeni da će projekat biti realizovan. Jedan izraelski ekspert kaže da je cena gasovoda, koja je prikazana, nerealno niska, da su šanse da zaživi ravne nuli i da je u pitanju čisti PR trik. Ruski gigant
Rosnjeft je takođe vodio pregovore o gasovodu od Egipta do Evrope, sa egipatskog polja Zor, čije se rezerve procenjuju na preko 30 hiljada milijardi m3 gasa. Ali, to je ideja koja nema nikakve šanse na podršku Evropske zajednice jer bi dodatno ojačala poziciju Rusije u snabdevanju Evrope gasom.
UKRAJINA PRODAJE GASOVODE!
U sveukupno zamešateljstvo, na šta povremeno liči budućnost snabdevanja gasom potrošača u Evropi, svoj puni doprinos dodaje Ukrajina sa idejom da proda svoj kompletan sistem za transport gasa – gasovode, kompresorske stanice, merno-regulacione stanice. Ta ponuda ima dva modela za privlačenje potencijalnih kupaca ili zakupaca. Prvi model – kupac, odnosno – zakupac ne kupuje gasovode, koji ostaju u vlasništvu države, već se oni, po osnovu koncesionog ugovora ili ugovora o zakupu, predaju operatoru na korišćenje. Drugi model – novi operator kupuje cevovode i postaje potpuni vlasnik kompletnog sistema.
S pozicije biznisa i ideologije, bolja je druga varijanta, sa kojom se očekuje i znatno bolja cena. Ali, objektivno gledano, rizici u budućnosti, vezani za „Severni tok“, „Turski tok“, odnos Gasproma prema novom vlasniku neće dozvoliti novom vlasniku da ponudi one pare, koje bi Ukrajinci voleli da dobiju a koje su objavljene – to je 30 milijardi dolara.
Ovu sumu posebno ugrožavaju dva podatka – ne prodaju se podzemna skladišta gasa a očekivani profit ukrajinskog operatora „Naftogaza“ u 2016 godini procenjuje se na oko 800 miliona dolara.
Šta tek reći o pretnji, koja se nadvila nad ovom firmom u obliku ishoda međunarodne arbitraže na sudu u Stokholmu, na koji idu Naftogaz i Gasprom. Ruska kompanija zahteva, po osnovu odredbe ugovora o isporuci gasa na principu „uzmi ili plati“ celih 38 milijardi dolara – to je više nego što je procenjena vrednost ponuđenog sistema za transport gasa u Ukrajini.
Ali, nije da se Ukrajinci ne nadaju u povoljan ishod arbitraže – čak najavljuju da će, u slučaju da ishod bude u njihovu korist, gas pojeftiniti za sve potrošače u Evropi jer će umanjiti cenu gasa za udeo troškova zakupa većih količina gasa od preuzetih, što se dešava svake zime.
Na šta, pak, može da liči budućnost odnosa ove dve kompanije govori ilustrativno podatak da su njihova međusobna potraživanja i utuženja dostigla sumu od skoro 100 milijardi dolara!
BAĆUŠKA, IDE ZIMA, PUŠTAJ GAS!
Vest, da je Ukrajina, na trojnom sastanku ruske i ukrajinske strane i Evropske unije, izrazila spremnost da ove zime kupuje ruski gas direktno od Gasproma izazvala je brojne komentare tipa – evo, legli su na rudu. Međutim, na tom skupu u Briselu, dogovor nije postignut – Ukrajina jeste tražila ruski gas i, po prvi put, nije imala primedaba na ponuđenu cenu gasa, ali dogovor nije postignut zbog nekih komercijalnih i

jednog političkog uslova (Ukrajina ne bi da Rusi gas direktno isporučuju potrošačima u samoproglašenim republikama u Donbasu).
Ostaje, dakle, „tupik“, u kome se svi nalaze (ili – nalazimo). „Gasprom“ neće prekidati tranzit gasa kroz Ukrajinu dok se ne razjasni sudbina Severnog toka 2, Evropa će ruskog gasa imati s bilo koje strane – preko postojećeg a po kapacitetu dovoljnog gasovoda ispod Severnog mora ili kroz Ukrajinu – jer ga plaća uredno i čvrstom valutom a Ukrajina – pa, ako ne bude dogovora, nastaviće da kupuje ruski gas sa evropske strane! Ili, kad dođe ciča zima, dogovor je ipak lakše postići.
„Gasprom“ je nedavno izračunao da je Ukrajina u drugom polugođu ove godine platila oko 60 miliona evra više ruski gas samo zato što ga je kupovala iz „reversa“ ali nije objavio koliko je zaradila u prvom polugođu za istu trgovinu, kada je bio drugačiji odnos cena.
Ukrajina je silno zainteresovana za tranzit ruskog gasa, i za Evropu i za Tursku, jer od tog tranzita odlično zarađuje, pa bi se cinično moglo reći – tih 60 miliona Ukrajina je platila od naknade, koju ubira od tranzita gasa, koji putuje i za – Srbiju! Takav joj je geografski položaj. Inače, Ukrajina se već sprema za novu geografiju magistralnih pravaca transporta gasa – uštedela je oko 150 miliona dolara tako što je upravo odustala od remonta svojih gasovoda, kojima se gas transportuje iz Rusije, preko južnog koridora, u Tursku jer je „Turski tok“ na vidiku.
A kod nas deo javnosti kao da navija za lava (a svakako navija za medveda) – jedva čeka da Rusi prestanu sa tranzitom gasa kroz Ukrajinu, izbegavajući da odgovori na pitanje – šta, sem štete, Srbija ima od toga? Umesto razložnih odgovora i obaveštenja, zasuti smo protivurečnim izjavama – prošle godine već je bilo ugovoreno proširenje Banatskog dvora, nedavno se čuje – do kraja godine doneće se odluka o proširenju ovog skladišta. Ili - projekat interkonekcije Bugarska – Srbija definisan je kao jedan od šest prioritetnih projekata za EU i region pa je sa bugarskom stranom usaglašen tekst Memoranduma o razumevanju za izgradnju gasnog interkonektora Bugarska – Srbija. Ostalo je još da se taj Memorandum i potpiše, u septembru je najavljeno da se potpisivanje očekuje u što skorijem roku, prošla su skoro tri meseca a potpisa još nema. A to su dva najbrža rešenja sa pouzdanije snabdevanje Srbije gasom.
Verujemo da neka mudra energetska glava smišlja pravi put za nas, ipak bi bilo korisno da nas o tom putu obavesti.
Novi metod proizvodnje gasa u Ukrajini
Ukrajina je počela da proizvodi gas metodom frekinga (hidraulično razbijanje slojeva), objavio je predsednik ukrajinskog "Naftogasa" Andrej Kobolev, ne precizirajući na kojoj lokaciji. Prema njegovim rečima, Kijev mora da poveća proizvodnju gasa sa sadašnjih 20 milijardi kubnih metara godišnje na 27 milijardi, da bi time u potpunosti dostigao samodovoljnost u snabdevanju prirodnim gasom. "Naftogas" nema iskustva u proizvodnji gasa frekingom, ali će to nadoknaditi saradnjom sa partnerima iz drugih zemalja, koji će obezbediti odgovarajuću opremu.
Metod frekinga obično se koristi za vađenje gasa iz škriljaca, ali se može koristiti i za povećanje prinosa iz tradicionalnih bušotina. Prema američkim podacima u Ukrajini možda ima do 3,6 triliona kubnih metara gasa iz škriljaca — to su četvrte po veličini rezerve u Evropi. Neki mediji, međutim, posebno TAS, špekulišu da je Ukrajina zapravo počela da primenjuje freking u nalazištima gasa iz škriljaca.
Kasnije je "Naftogas" to na Facebooku energično demantovao: "Planiramo da efikasno koristimo raspoložive rezerve prirodnog gasa pomoću savremenih tehnologija”. Pri tom "Naftogas" naglašava da Ukrajina ima dovoljno rezervi konvencionalnog prirodnog gasa i da neće morati da uvozi gas.
Prošle godine Kijev je izvadio samo 17,4 milijardi kubnih metara — najmanje za poslednjih 10 godina, prema podacima
British Petroleum Statistical Review.
Ukrajina inače traži nove izvore za povećanje obima proizvodnje gasa posle prošlogodišnjeg privremenog obustavaljanja isporuka gasa od strane "Gasproma" zato što Ukrajina nije avansno plaćala gas. Ukrajina je tada objašnjavala da je za nju jeftinije da kupuje gas u Evropi nego da ga direktno uvozi iz Rusije, mada je i taj, “evropski” gas bio ruski, samo iz “reversa”. Kasnije su došle žalbe zbog smanjenja isporuka "Gasproma" Evropi, povezujući to sa pritiskom na Ukrajinu. Ruska kompanija je te oscilacije objasnila planiranim remontima.
Krajem oktobra Evropska komisija je odobrila "Gaspromu" da poveća isporuke gasa zaobilazeći Ukrajinu — sa 18 milijardi na 28,2 milijarde kubnih metara godišnje (radi se o snabdevanju kroz gasovod OPAL, koji objedinjuje "Severni tok" i gasovodnu infrastrukturu centralne i zapadne Evrope). U intervjuu za Blumberg predsednik “Naftogasa” je rekao da je ta odluka šokantna za Kijev i da će ona "prouzrokovati značajnu finansijsku štetu ne samo "Naftogasu", već celoj Ukrajini". Prema njegovim rečima, ukrajinska kompanija sada istražuje pravne načine za rešavanje ove situacije.
Makedonija i Grčka grade interkonektor
Državno akcionarsko društvo
Makedonski energetski izvori (MER) i grčka državna gasovodna kompanija DESFA potpisali su sredinom oktobra u Skoplju memorandum o razumevanju za izgradnju 160 kilometara dugog gasnog interkonektora kojim bi se od Štipa do Nea Mesimvrije u Grčkoj spojili gasovodni sistemi dveju susednih zemalja.

Ovaj gasovod bi Makedoniji obezbedio direktno snabdevanje regasifikovanim tečnim prirodnim gasom od LNG terminala u grčkoj luci Revithousa, kao i mogućnost da se Makedonija poveže sa Transjadranskim gasovodom, projektovanim da transportuje azerbejdžanski, a moguće kasnije i severnoaftički gas do Evrope, preko Grčke i Albanije, ispod Jadrana do Italije. Makedonska novinska agencija
MIA navodi da bi
ovaj projekat omogućio Makedoniji i pristup ruskom gasu koji bi planiranim gasovodom Turski tok stigao iz Rusije, ispod Crnog mora do Turske i odatle do granice te zemlje sa Grčkom. Dogovoreno je da dve kompanije formiraju dve radne grupe za izradu studije izvodljivosti interkonektora, kao i projektovanje koridora kojim bi cevovod išao. (
Bilten AERS)